U organizaciji Agencije za elektroničke medije i Ureda UNICEF-a za Hrvatsku i pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja i Ministarstva kulture i medija od 19. do 25. travnja 2021. održavaju se 4. Dani medijske pismenosti.
Cilj projekta je osvijestiti javnost o važnosti medijske pismenosti i osigurati što većem broju građana, posebice djeci i mladima, prilike za učenje o medijima te pružiti podršku učiteljima, nastavnicima, stručnim suradnicima i ravnateljima razvojem edukacijskih materijala za medijsko obrazovanje.
I naša škola se uključila u provedbu Dana medijske pismenosti.
Filmski natječaj raspisan u sklopu Dana medijske pismenosti sam vam već stavila u Teams pa ako je netko zainteresiran, može se prijaviti.
U prilog ću vam staviti i nekoliko brošura sa zanimljivostima pa ih možete pročitati.
Pripremila sam i anonimnu anketu o korištenju društvenih mreža koju bih vas molila da ispunite pa da vidimo kakvo je stanje u našoj školi.
Anketa se nalazi u svakoj vašoj učionici u teamsu.
Dijelim i nekoliko linkova sa zanimljivim tekstovima pa pročitajte:
https://www.medijskapismenost.hr/savjeti-djeci-i-mladima-za-odvikavanje-od-ekrana/
https://www.medijskapismenost.hr/mobiteli-ozbiljno-ugrozavaju-san-djece-i-roditelja/
O MEDIJSKOJ PISMENOSTI I PISMENOSTI OPĆENITO
Živimo u vremenu konstantnih promjena i velikih napredaka. Tehnološki napredak sve je očitiji i ima veoma snažan utjecaj na razvoj društva, ali i samog čovjeka i to odmah od rođenja. Današnja djeca rastu i odgajaju se u takvom tehnološkom okruženju da već od malih nogu, čim progovore i prohodaju, koriste računala i Internet. Oni s Internetom žive, a i dio njihova života odvija se on-line. Sposobnost djece za razumijevanje i vješto korištenje računala, a i Interneta, često je mnogo bolja nego sposobnost njihovih roditelja. Razlozi zbog kojih djeca koriste tehnologiju su komuniciranje, zabava i edukacija, a najčešće upravo tim redoslijedom važnosti.
Internet je javno dostupni resurs koje nam omogućava komunikaciju, edukaciju i zabavu u isto vrijeme, ali krije i brojne opasnosti kojima su izloženi svi korisnici. Kao i sve zajednice, Internet ima svoja sigurna i opasna mjesta te se u virtualnom svijetu, baš kao i u stvarnom, mogu naći i dobri i loši ljudi.
Danas, u 21. stoljeću, svakom čovjeku potrebno je, između ostaloga, biti pismen i informacijski, informatički, digitalno, medijski i kritički kako bi se moglo biti ukorak sa zahtjevima koje život i svijet stavljaju pred nas.
Novi mediji i tehnologije u današnje vrijeme predstavljaju neizostavno pomagalo u prijenosu i posredovanju informacija te određuju standarde pismenosti, a i mijenjaju čitateljske interese i navike. Danas se uči uz pomoć raznih medija i nove informacijske tehnologije koja omogućuje slobodan pristup informacijama bilo gdje i bilo kada već od rane dobi, kada dijete krene tražiti informacije. Od tada kreće i naše cjeloživotno učenje.
Većina autora koja je govorila o pismenosti definira osnovnu pismenost kao jednostavnu sposobnost čitanja i pisanja. Na pojam pismenosti u 21. stoljeću utjecali su različiti izvori informacija i različiti mediji na kojima se informacije nalaze. Društvo 21. stoljeća je informacijsko društvo i informacijska pismenost smatra se osnovom za razvoj suvremenog društva znanja. Osim informacijske pismenosti, za suvremen život potrebne su i informatička ili računalna pismenost, medijska, kritička i digitalna pismenost.
Definicija informacijske pismenosti prema Američkom knjižničarskom društvu jest „sposobnost prepoznavanja, pronalaženja, vrednovanja i korištenja potrebne informacije. [...] Jednostavnije rečeno, informacijski pismene osobe znaju kako učiti jer znaju kako je znanje organizirano.
Da bi se mogli služiti računalom moramo biti informatički pismeni. Računalna ili informatička pismenost podrazumijeva znanja i vještine koje su potrebne za razumijevanje informacijske i komunikacijske tehnologije, a uključuju i hardver i softver, lokalne mreže i Internet.
Informatička pismenost često se izjednačava s informacijskom pismenošću, međutim to su dva različita pojma. Informacijska pismenost odnosi se na sposobnost pronalaženja i korištenja informacija, a informatička pismenost općenita je sposobnost rada na računalu. Da bi osoba bila informacijski pismena, mora biti i informatički pismena, ali ne i obrnuto.
Medijska pismenost obuhvaća dvije razine: refleksivnu, koja omogućuje razmišljanje o medijskim sadržajima i oblicima i produktivnu, koja omogućuje ˝čitanje˝ i ˝pisanje˝ tako da i sami učenici sudjeluju u medijskoj proizvodnji.
Predmet proučavanja medijske pismenosti su potencijalno štetni medijski sadržaji, medijske navike djece i odraslih, medijski žanrovi, regulacija i samoregulacija (konvencije, nacionalni zakoni i etički kodeksi novinara i oglašivača) te nove tehnologije i sukladno tomu novi medijski načini izražavanja.
Digitalna pismenost podrazumijeva sposobnost čitanja i razumijevanja hiperteksta, multimedijskih tekstova, oznaka slika, zvukova te poznavanje načina na koji funkcionira Internet.
Kritička je pismenost sposobnost tumačenja i kritičkog vrednovanja informacija pronađenih na Internetu te kritičke procjene pouzdanosti izvora na kojem je ta informacija pronađena.