Organizacijom Literarnog natječaja “Moj tajni dnevnik”, knjižnica je potaknula dječje literarno stvaralaštvo na materinskome jeziku, a na taj način djeca ujedno njeguju svoj izričaj i čuvaju kaštelansku baštinu.

Na natječaju je sudjelovao učenik IV a razreda naše škole Mario Plenča, koji je osvojio treće mjesto u kategoriji od 1. do 4.razreda.

U sklopu proslave Dana grada Kaštela, u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela u srijedu, 26. veljače u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću održana je završna svečanost dodjele nagrada u Literarnom natječaju GKK “Moj tajni dnevnik”. 

Dragi dnevniče!

Želim ti povjeriti svoju najdražu pustolovinu.

Jednog dana zašao sam u začaranu šumu. Nisam znao da je začarana, sve dok nisam vidio jednog patuljka koji je nosio blago na leđima. Pratio sam ga dok se uspinjao na jednu planinu. Na planinu koja se zove „Ukleta“ još se nitko nije usudio kročiti. I stvarno je bila ukleta, tu su rasla stabla koja su se tukla, zrakom su letjele vještice, a ni životinje se nisu normalno ponašale. Kroz planinu sam uspio proći jer sam oko sebe imao dobru energiju koju oni nisu podnosili. Kada sam stigao na vrh planine vidio sam patuljka kako baca zlato u jedan šumski potočić, jer nije htio da ga ljudi pronađu. Kad je patuljak otišao po drugo blago, za sobom je ostavio vreću na zemlji. Uzeo sam tu vreću i kroz nju procijedio sav pijesak iz potoka. Ostalo je u vreći toliko zlata da bih mogao kupiti cijelu Englesku i Njemačku zajedno. Odnio sam ga kući, a onda sam se sjetio zašto je šuma začarana. Čuo sam legendu o šumi. Jednom davno, patuljak je bio mladić koji je bio najzločestije biće u šumi. Dobri čarobnjak Willy  to je znao, pa ga je  pretvorio u patuljka, a cijelu šumu začarao. Kletva je jedino mogla prestati ako netko odnese blago. Tog trenutka sam postao svjestan da sam ja onaj koji je poništio kletvu. Brzo sam otrčao u  šumu da se uvjerim da je to istina. Vidio sam da je šuma bila prekrasna, puna lijepih zvukova i mirisa. Dok sam hodao kroz šumu sreo sam mladića koji je nekada bio onaj patuljak. Upoznali smo se i ispričali smo jedan  drugome doživljaj iz šume. Mladić se  potpuno promijenio, sada je bio dobar i postali smo prijatelji. Kada sam došao kući nestala je čarolija blaga, ono se pretvorilo u male ptičice koje su veselo odletjele u šumu. To je bio znak slobode i prijateljstva koje smo stekli moj prijatelj i ja. Prijateljstvo je pravo blago!

Mario Plenča,  IV.a