Osnovna škola kneza Trpimira

Ove godine samo ću staviti pjesmu za djecu autora Josipa Petrlića Pjera, kojeg su neki naši učenici imali priliku vidjeti na književnom susretu ima dvije godine, dok još nije bilo pandemije i kada su se književni susreti redovno održavali.

Oko OKOLIŠA se ne OKOLIŠA

Kako sebično.

Mislimo da je na zemlji lijepo

samo ono što se ljudskom oku sviđa,

da je dobro

samo ono što NAMA godi i što samo NAMA  dobro čini,

da vrijedi

samo ono što mi procjenjujemo da vrijedi...

Kako sebično!

Umišljeno, a ipak nekako i paradoksalno normalno,

jer i nas je priroda stvorila.

Dala nam šansu da je stečenim znanjem vodimo...

Kuda? Kamo? Kako?

Je li s nama sretna?

Jesmo li opravdali očekivanja?

Pa pitajmo stoga rode i ptice,

ribe i kitove ubojice.

Pitajmo vukove i na sjevernom polu medvjede bijele,

pitajmo morske kornjače ...

Pitajmo i one koje zbog NAS više pitati ne možemo

i samo slika na njihovo postojanje nas sjeća...

Sada se pitam, a čemu uopće pitanja?

Jer, da smo se htjeli uistinu upitati

pitali bi se prije nego smo nepopravljivu štetu i nanijeli...

Svi se kunemo u prirodu

u njenu potrebu

ljepotu, čarobnost,

jedinstvenost, neponovljivost.

Kunemo se, ali...

Znam, znate, znamo!

Riječi, riječi i samo riječi!

Udahnite još jednom punim plućima

u zalasku zlatno žutog sunca

dok vas vjetrić večernji nježno umiva,

pomirišite cvijet,

mahnite lastavicama,

na dlan primite krijesnicu

da vam barem uspomene

jednoga dana budu zdrave i prirodne...

                                                    Josip Petrlić Pjer

Sadašnji 6.a kao četvrtaši na književnom susretu u GKK s Josipom Petrlićem Pjerom